Što hrani naše dobre bakterije i čime one hrane nas?

Još početkom 20. Stoljeća Elie Metchnikoff, ruski znanstvenik koji je radio na Pasteurovom institutu u Parizu, uveo je koncept probiotika. Naime, on je na primjeru ruralnog bugarskog stanovništva postavio tezu da su fermentirani mliječni proizvodi poput jogurta odgovorni za dugovječnost i zdravlje tamošnjeg stanovništva. Iz toga se počela razvijati i francuska mliječna industrija, a sam Metchnikoff je tvrdio kako promjenom prehrane možemo utjecati na zamjenu štetnih mikroorganizama u probavnom sustavu za one povoljne po zdravlje. Od tog razdoblja do danas probioticima se zvalo svašta, a danas je općeprihvaćena definicija probiotika kako su to živi mikroorganizmi koji kada se primjene u odgovarajućoj količini imaju povoljne učinke na zdravlje. Danas imamo konkretne znanstvene i kliničke dokaze za učinkovitost probiotika u brojnim stanjima, bolestima i sindromima od kojih su najčešći akutni proljev, proljev uzrokovan antibioticima, putnički proljev, upalne bolesti crijeva te sindrom iritabilnog crijeva. Na tržištu postoje brojni pripravci u različitim oblicima, koji sadrže različite sojeve i vrste mikroorganizama, a također znamo kako su neki sojevi učinkovitiji za određeno stanje od drugih. Dakle, probiotici su danas već usvojen pojam od strane medicinske struke, ali i opće populacije koja ih koristi.

Probiotici ne žive od zraka..
Tijekom godina ljudi su nastojali poboljšati zdravlje probavnog sustava isključivo probioticima zanemarujući činjenicu kako se “dobri mikroorganizmi” trebaju nečim hraniti. Tvari koje potiču umnožavanje probiotičkih organizama u probavnom sustavu čovjeka nazivamo PREBIOTICIMA. Prebiotici su uglavnom prehrambena vlakna čija kemijska struktura predstavlja dugačke lance ugljikohidrata, čovjeku neprobavljivi, a podložni fermentaciji od strane korisnih mikroorganizama. U prirodi dolaze u korjenastim i gomoljastim biljkama, nekim mahunarkama te mliječnim proizvodima. Najpoznatiji su fruktooligosaharidi, sastavljeni od lančano povezanih jedinica fruktoze, a u koje ubrajamo i danas najčešće korišten prebiotik – inulin. Pripravke koji kombiniraju probiotike – korisne žive mikroorganizme  s tvarima koje su njima hranjive, prebioticima, nazivamo SINBIOTICIMA. Opaženo je kako takvi kombinirani pripravci, sinbiotici, omogućuju bolje preživljenje dobrih bakterija u probavnom traktu, bolje “naseljavanje” debelog crijeva od strane probiotika te povećanje njihovog broja.

Kako nam “dobri” mikroorganizmi pomažu?
Postoje brojni mehanizmi na koji način mikroorganizmi mogu biti korisni po naše zdravlje. Jedan od mehanizama na koji djeluju jesu POSTBIOTICI. U užem smislu POSTBIOTICI predstavljaju produkte metabolizma samih mikroorganizama, a koji povoljno djeluju na zdravlje, dok u širem smislu u postbiotike ubrajamo i sve neživo što je podrijetlom nastalo od mikroorganizama, bilo čitave stanice, dijelovi stanice ili metabolički produkti.  Dakle, možemo reći da su postbiotici nešto korisno i povoljno čime mikroorganizmi opskrbljuju naš organizam. Butiratna kiselina je primjer postbiotika koji se sve češće primjenjuje u osoba oboljelih od sindroma iritabilnog crijeva kod kojih je prisutna neravnoteža dobrih i štetnih mikroorganizama. Butirat spada u kratkolančane masne kiseline i u doslovnom smislu prehranjuje stanice našeg debelog crijeva zadovoljavajući 60-70% njihovih energetskih potreba i time omogućuje njihov rad i sudjelovanje u probavi i apsorpciji hranjivih tvari. Osim što predstavlja izvor energije našim stanicama debelog crijeva, on je izvor energije i čitavom ljudskom organizmu. Osim toga, butirat djeluje protuupalno u probavnom sustavu tako što potiče proizvodnju protuupalnih tvari te stanica imunosnog sustava koje djeluju regulatorno, odnosno  stišavaju upalu. Tako butirat regulira obrambenu odnosno imunosnu funkciju našeg probavnog sustava i omogućuje njihovo normalno funkcioniranje.

Bitno je naglasiti kako je svaka bolest i svako stanje specifično te kako nije svejedno koji pripravak sinbiotika i/ili postbiotika uzeti. Broj takvih pripravaka na tržištu raste sa novim znanstvenim spoznajama, stoga je uvijek poželjno savjetovati se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom za sve specifične tegobe.

Anida Grubešić, mag.pharm.

LITERATURA

Vinderola, Gabriel et al. “The Concept of Postbiotics.” Foods (Basel, Switzerland) vol. 11,8 1077. 8 Apr. 2022, doi:10.3390/foods11081077
Hill, C. , Guarner, F. , Reid, G. , Gibson, G. R. , Merenstein, D. J. , Pot, B. , Morelli, L. , Canani, R. B. , Flint, H. J. , Salminen, S. , Calder, P. C. & Sanders, M. E. (2014). Nature Reviews Gastroenterology and Hepatology, 11 (8), 506-514. doi: 10.1038/nrgastro.2014.66.
Pandey, Kavita R et al. “Probiotics, prebiotics and synbiotics- a review.” Journal of food science and technology vol. 52,12 (2015): 7577-87. doi:10.1007/s13197-015-1921-1